Jezero Bohinj, cijelodnevni izlet na samo dva i pol sata od Zagreba.
Izlet na jezero Bohinj planiramo već nekoliko godina i napokon je i to došlo na red.
Ako volite prirodu, planine, jezera, jezero Bohinj u Sloveniji je odličan izbor jer možete tamo provesti cijeli dan, pa i više.
Za one koji ne znaju, Slovenija više nema vinjete koje se ljepe na staklo, nego e-vinjeta, na web stranici evinjeta.dars.si kupite e-vinjetu u par klikova. Nemojte kupovati na nekim drugim stranicama, pojavile su se lažni portali koji nude sve i svašta, tu infomaciju je i sama Slovenija objavila. Ako nemate pristup internetu, e-vinjetu možete kupiti skoro na svim Ina benzinskim postajama u Hrvatskoj. Vinjeta za osobna vozila dođe 15 eura i traje 7 dana.
Krenuli smo ujutro u 5 sati. Išli smo na granični prijelaz Bregana, nije bilo gužve. Preporučam da idete na “mala bregana”, to je manji granični prijelaz, treba se skiniti s autoceste, odmah poslije Samobora, izlaz Bobovica. Izbjeći ćete plaćanje cestarine od 7kn, a prijeći ćete granicu za skoro isto vrijeme. Potrebna je samo osobna iskaznica.
Do Bohinja je otprilike 2 sata i 30 minuta, kako je google maps izračunao, toliko otprilike nam je i trebalo.
Nakon 2 sata vožnje skidamo se s autoceste i 30ak minuta se vozimo po lokalnoj cesti i slijedimo putokaze. Prolazimo kraj vrlo poznatog jezera Bled, kojeg smo posjetili već prije, točno taman dva mjeseca prije prvog zatvaranja svega zbog korone.
Stižemo na jezero Bohinj u 7:30. Točno na početku jezera nalazi se jedan most i crkva, s desne strane u ulici. Najbolje je tu skrenuti i tamo je parking. Ako mislite biti sat ili dva, s lijeve strane je parking koji se naplaćuje 3 eura po satu, s desne strane je drugi parking koji se naplaćuje 15 eura cijeli dan. Preporučam ovaj od 15 eura jer za dva do tri sata je nemoguće obići cijelo jezero, vidjeti slap Savica i još se popeti na Vogel žičarom. Nama je za sve to ukupno trebalo 7 sati, tako da je isplativiji ovaj parking od 15 eura dnevno. Ima i besplatnih parkinga koji su označeni na karti, ali ih je trebalo tražiti, nije nam se dalo gubit vrijeme na to.
Krenuli smo pješke po kružnoj stazi. Plan je bio obići jezero i krenuti natrag za Zagreb. Staza je prilično zanimljiva, obični šljunak, ide uz jezero koje je kristalno čisto. Mi smo bili u malo boljim tenisicama koje su predviđene za duge rute. Tenisice su sasvim ok za stazu, a možete uzeti i neke lagane gojzerice, jer ima jedan kraći dio s kamenjem. Sreli smo nekoliko šetača i kupaća.
Dok smo hodali, naišli smo na kartu obilaska koja se nalazi na otprilike svakih kilometar ili dva. Na njoj smo vidjeli da se na pola puta može skrenuti na slap Savica. Tad još nismo znali da ćemo uopće ići na slap jer se činilo dosta daleko, mislili smo da ćemo ići autom kad završimo stazu. Prešli smo pola staze i došli na skretanje za slap Savica. Sad je bilo pitanje koliko ima do tamo i koliko je teška staza. Na tom dijelu nema gotovo nikakve oznake da se tu skreće za slap, imao sam upaljenu navigaciju pa sam se ravnao po tome.
Ukucao sam u google maps slap Savica i pisalo je da ima 2.5 km, 59 minuta do tamo. Odmah smo zaključili da to nije toliko daleko, našim tempom bi to trebalo biti oko 45 do 50 minuta. To nam nije bilo u planu, ali kad smo već tu, zašto ne. Krenuli smo ipak na tu stazu, pa ako bude preteška, vratit ćemo se. Staza je sasvim ok, nije uopće teška, uspon je, ali ništa strašno, malo laganije od Sljemena. Došli smo gore za 50ak minuta. Na ulazu se nalazi suvenirnica i naplaćuje se ulaz prema slapu. Ulaz je 4 eura za jednu osobu. Može se platiti i karticom. Od te suvenirnice do slapa su samo stepenice, to je malo zahtjevniji dio, pisalo je 20 minuta do tamo. Već sam mislio da će to biti prilično dobar trening, ali bilo je sasvim ok, išli smo polako jer su stepenice dosta velike i zahtjevne, trebalo nam je 10ak minuta, ipak nije 20 kako su oni napisali.
Došli smo do slapa, odmah veselje, čuje se i vidi voda kako teče iz stijene. Slap Savica je poznat po tome što je to jedan od izvora rijeke Save. Na vrhu triglava se nalazi Crno jezero koje probija kroz stijenu i čini slap. Ostali smo nekoliko minuta i uživali u netaknutoj prirodi i svježem zraku.
Krenuli smo natrag istim putem i došli opet do Bohinjskog jezera i krenuli dalje na drugu stranu da završimo krug. Odmah nakon 10ak minuta hoda dolazimo do žičare koja vozi na Vogel, poznato skijalište. Povratna karta za jednu osobu je 28 eura. Tu je već bila dosta gužva i pisalo je da vozi svakih 30 minuta, a taman je jedna gondula otišla prema gore. U jednom trenu smo htjeli odustati, tko će čekati pola sata još, ali ajde, jednom smo tu, idemo. Kupili karte, stali u red, možda je prošlo svega 10ak minuta i već smo krenuli. Nema voznog reda, nego čim se spusti, odmah kreće dalje. Utrpali se kao sardine, jer je bilo baš krcato.
Vožnja do vrha traje nekih 7 minuta. Stižemo na Vogel i počinje lagana kiša. Plan je bio da sjednemo na neku klupicu i pojedemo sendviče. Kako je kiša pojačala, ipak smo odlučili u restoran pa da pojedemo nešto zanimljivo dok se kiša smiri. I to nismo planirali. Restoran je super, ima svega, nije fast food. Ljudi su najviše uzimali hamburgere. Mi smo se odlučili na kompletni ručak. Uzeli smo juhu, nekavu s povrćem. Za glavna jela losos u umaku od povrća i piletinu u umaku od gljiva. Za desert smo uzeli štrudlu od jabuke i rostata od borovnice, to je isto nešto poput štrudle. Uzeli smo još dvije mineralne vode(radenska) po pola litre. Sve je bilo jako fino. Kompletni ručak smo platili 73 eura.
Na Vogelu smo se zadržali oko sat i pol. Krenuli smo natrag, ušli u gondolu, opet ko sardine. Spustili se i krenuli dalje uz jezero. S te druge strane Bohinjskog jezera, staza ne ide uz jezero kao na početku, nego ide uz cestu, cesta je između jezera i staze, ali je jako lijep put i vodi sve do polazne točke gdje smo ostavili auto.
Ako dolazite na jezero Bohinj na jedan dan, svakako krenite rano ujutro jer nećete stići vidjeti sve. Mi smo proveli točno 7 sati plus 5 sati vožnje autom. Iz Zagreba u jednom smjeru treba 2 i pol sata. Kad smo se vraćali doma, s autoceste smo se skinuli za mjesto Obrežje. Izbjegli smo gužvu na granici, kolona je bila 2km, a kad se skinete za Obrežje, direktno ćete doći na “malu Breganu” gdje nema skoro nikoga.